Translate
Blog
ponedjeljak, rujan 5, 2016
PETAK, 02. RUJNA, 2016.
Cjajnik (Lärchenturm) s nadmorskom visinom 1965 m nalazi se na grebenu Košute s austrijske strane. Naime, planinski lanac Karavanke proteže se u dužini 120 km u smjeru zapad – istok, a u sklopu njega nalazi se „greben Košute“ u dužini 10 km, u nizu nekoliko značajnih vrhova: proteže se od Velikog vrha, preko Malog i Velikog Kladiva, Tegoške gore, Užnika, Košutnikova turna, na Tolstu Košutu, i dalje prema nižim vrhovima do planšarije Kofce. To je ujedno i granica između Slovenije i Austrije. Karakteristično je za ovaj greben da se južna travnata strana strmo i terasasto spušta do brojnih gorskih pašnjaka na visini i iznad 1500 m.
Cjajnik je kameni toranj – piramidalnog oblika  s glatkim stijenama na kojem je napravljena zahtjevna ferrata sa sjeverne i južne strane, različitih težina. Ova ferrata ocjenjena je težinom (A, B, C i D). Naime, težina ferrate mjeri se velikim slovima od A do F.,  s tim, da je A najlakša ferrata dok je ona pod slovom F super teška tj. ekstremna, koja se ne može savladati gojzericama radi trenja, već pomoću penjačica (pedula). Na Cjajnik uobičajeno usponi se izvode sa sjeverne, a spust s južne strane.
Pot na Cjajnik je iznimno zahtjevan i primjeren  je samo za iskusne i fizički spremne planinare s dovoljno snage u rukama. Ferrata je najteži na cijelom grebenu Karavanki i teža je od većine talijanskih iznimno zahtjevnih ferrata u Julijskim Alpama. Na području Slovenije tako zahtjevne ferrate nema, koji bi se mogao mjeriti s ovim putom na Cjajnik.



Pogled na dom pod Košutom i vrh Cjajnik.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 19:01 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 1, 2016
23. KOLOVOZA, 2016.
Između Jalovca i Mangarta proteže se veličanstven greben prema sjeveru, formiran od nekoliko značajnih vrhova. Greben započinje od V. Koncu špice (2350 m), preko moćne Vevnice (2340 m), strmog Struga (2265 m) i dalje nastavlja preko Zadnje Ponce (2242 m), Srednje Ponce (2228 m), te završava na Visokoj Ponci (2274 m), odnosno dalje se spušta do Male Ponce (1925 m). Prelazak preko ovog grebena kod planinara popularan  je naziv „PREČENJE PONCI“- izvorni naziv je "Via degli Alpini".
Drugi dan našeg boravka u Julijskim Alpama upravo je predviđen ovim grebenom - Prečenje Ponci od bivka Tarvisio preko Vevnice-Struga-Zadnje-Srednje do Visoke Ponce, te spust ferratom s Visoke Ponce na Rifugio Zacchi i dalje do Laghi di Fusine (Belopeških jezera). Prečenje Ponci nije baš lak zadatak. To je teška i dugotrajna tura, koja zahtjeva psihofizičku uravnoteženost, zahtjevna je kako s tehničke, tako isto i s kondicijske strane. Prolazi se preko uskih grebena, jugoistočne i sjeverozapadne strane su vrlo strme i krušljive. Na velikom dijelu puta vidno su oštećeni čelični kabeli, odnosno, sajle. Na mjestima uopće ih nema, vidljivi su samo ostaci nekadašnjih vojnih sidrišta. Dobar dio puta je obnovljen i osiguran čeličnim klinovima i sajlama. Uza sve to imamo neprekidno penjanje II stupnja. Tura je  silno zahtjevna, ali ujedno vrhunski penjački doživljaj na kojoj se stječe dodatno iskustvo – izvanredno, čista petica. Ovu stazu nije lako opisati, pokušat ću to dočarati i predstaviti kroz fotografije i opisom podno njih.



Greben – Prečenje Ponci. Pogled s grebena na Strug, zadnju, Srednju i Visoku Poncu.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 13:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, kolovoz 27, 2016
PONEDJELJAK, 22. KOLOVOZA, 2016.
VEVNICA  - (VEUNZA),

s nadmorskom visinom 2340 m je vrlo moćna planina smještena na granici između Italije i Slovenije na grebenskom lancu koji se pruža od Mangarta do Visoke Ponce u smjeru istok – zapad. Obiluje visokim i okomitim stijenama, stupovima, policama, strmim travnatim padinama, usjecima i kaminima.   Sa talijanske strane najbolje pokazuje svoju moćnu sjeverna stranu, jednu od najstrmijih planina u grupi Julijskih Alpa. Od Vevnice prema zapadu pruža se greben preko malog Koritniškog Mangarta do Mangarta, a greben prema istoku pruža se preko strmog Struga, Male, Srednje do Visoke Ponce. Na grebenu između Vevnice i M. Koritniškog Mangarta nalazi se bivak „ Bivacco Alberto Busetti  -  stari naziv Tarvisio. Uspon na vrh Vevnice ide iz više smjerova, svi su dugi i teški. Najpoznatiji je uspon ferratom „Via della Vita“- (put života), za koju se smatra da je jedna od najtežih. Ova staza je nastala dvadesetih godina dvadesetog stoljeća od talijanskih vojnih jedinica (Alpini) zaduženih za nadzor granice. U istom tom razdoblju nastala je i ferrata Via Kugy na Strugovu i grebenska staza između Visoke Ponce i Mangarta. Od samog početka nazvana je „Via della morte“ (put smrti), dok ju nisu četrdesetih godina prošlog stoljeća Alpini preuredili i osigurali. Od tada nosi ime Via della Vita. Alpinistima obično služi za silazak nakon ispenjanih smjerova u sjevernoj stijeni Vevnice i Malog Mangarta.



Izlazak iz šume na planinsku livadu od kuda se lijepo vidi sjeverna strana Vevnice.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 22:24 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 17, 2016
SUBOTA, 14. KOLOVOZA, 2016.
BJELOLASICA,

kao najviša planina nalazi se unutar gorja Velike Kapele u istočnom dijelu Gorskog Kotara. Proteže se u smjeru od sjevera prema jugu u dužini 7 km. Kula je najviši vrh Bjelolasice, ujedno i najviša točka u cijelome Gorskom Kotaru. Ime je dobila po uskome svijetlom hrptu koji se ističe iznad šumskog pojasa osobito kad je pod snijegom. Greben Bjelolasice vapnenačke je građe i nije pretjerano kamenit, više je travnat i bogat raznolikim planinskim biljem i niskim šumskim raslinjem. Padine  su strme a odlikuju se gustim šumama, proplancima i prostranim livadama, a šumski putovi i ceste povezuju ih u jedinstveni šumski mozaik pružajući nezaboravan doživljaj ljubiteljima prirode, pješačenja, biciklizma, skijanja i drugim izletničkim i turističkim aktivnostima. Ovo šumsko područje poznato je prebivalište medvjeda, divlje svinje, vuka, divlje mačke ili risa.  Najviši vrh je Kula s nadmorskom visinom 1534 m, nalazi se na sjevernoj strani, na hrptu prema jugu je niz manjih bezimenih vrhova s nešto nižom nadmorskom visinom.



Pogled na greben Bjelolasice iznad s manjeg vrha pl. skloništa Mihelčić.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 20:22 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 10, 2016
SUBOTA, 30. SRPNJA, 2016.
Treći  dan (30. 07. 2016.) boravka članova PD Knezgrad iz Lovrana u Dolomitima predviđen je za obilazak oko Cinque Torri, te uspon na vrh Averau i Nuvolau. Podijeljeni u dvije grupe,  pohod se odvijao u dva pravca: Grupa „A“ uspon na Averau – ferratom, spust do Rif. Averau – uspon na Nuvolau, te kružna tura oko Cinque Torri. Grupa „B“ kružna tura  oko Cinque Torri.
AVERAU i NUVOLAU,

naziva se lijepa i popularna planinska skupina manjih vrhova smještena između Passo Falzarego (2105 m) i Passo Giau (2236 m). Sastoji se od nekoliko nižih dolomitskih vrhova, ali zbog svoje pristupačnosti, lijepog izgleda i širokih panoramskih vidika vrlo je popularna i posjećena.  To je skupina slijedećih vrhova od Passo Giau prema Passo  Falzarego: Ra Gusela – oštar i slikovit toranj (2595 m) iznad Passo Giau, vrh Nuvolau na kom se nalazi istoimeni dom - Rifugio Nuvolau (2574 m), Bocca Muraglia (2271 m), Cinque Torri  s poznatih 5 samostojećih stijena i najvišim vrhom (2361 m), Averau (2649 m) dominantan toranj  u središtu glavnog grebena. Croda Negra ili Punta Gallina (2518 m) je greben planine zapadno od Averau.



Averau i Nuvolau od Ra Gusela.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 19:06 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, kolovoz 7, 2016
PETAK, 29. 07. 2016.
Drugi dan (29. 07. 2016.) boravka članova PD Knezgrad iz Lovrana u Dolomitima predviđen je za obilazak Tre Cime i Monte Paterno. Podijeljeni u dvije grupe pohod se odvijao u dva pravca: Grupa „A“ uspon na Monte Paterno – ferratom De Luca-Innerkofler i kružno oko Tre Cime di Lavaredo  i grupa „B“ kružno oko Tre Cime di Lavaredo. Nakon jučerašnjeg pomalo kišnog, tmurnog i maglovitog dana, osvanuo je bistar i sunčan dan stvoren za planinarenje. Kako sam se našao u grupi „A“ opisat ću taj dio puta.

Monte Paterno i Tre Cime se nalaze u grupi Dolomiti di Sesto, na samoj administrativnoj granici između talijanske provincije s većinskim stanovništvom njemačkog govornog područja Južni Tirol (tal. Alto Adige) i provincije Veneto s većinskim stanovništvom talijanskog govornog područja. To je do 1918. bila granica između Austro-Ugarske monarhije i kraljevine Italije kad je nakon Prvog svjetskog rata Južni Tirol pripojen Italiji. Ostaci krvavih ratnih godina još su vidljivi na svakom koraku i u ovom dijelu Dolomita: rovovi, bunkeri, tuneli, kaverne i bodljikava žica.

MONTE PATERNO,
s nadmorskom visinom 2744 m pruža se sjeverozapadno od Tre Cime, a sastoji se od tri oštra nazubljena grebena (sjeverni, zapadni i južni) koji se sastaju na vrhu. Sjeverni greben započinje na Focella di Toblin (2405 m) na kojem stoji Rifugio Locatelli, zapadni greben tvori višebrojne špičaste vrhove Punte dei Camosci sve do prijevoja Forcella Pian di Cengia, te južni  greben Croda Passaporto. Po sva tri grebena vode zanimljive ferrate (klinčani putovi) koji prate putove iz Prvog svjetskog rata. Najpoznatija ferrata koja vodi po sjevernom grebenu poznata pod imenom „Via ferrata De Luka – Innerkofler“ -  dobila ime po tragičnom događaju iz Prvog svjetskog rata. Naime, austrijska vojska koju je predvodio poznati vodič i alpinista Sepp Innerkofler iz Sextena je pokušao pod okriljem noći zaskočiti vrh Paterno kojeg su zaposjeli talijani. Penjali su se po grebenu sa sjeverne strane i došli pred sami vrh kada su ih talijani opazili, gdje je poginuo Innerkofler. Kada su doznali koga su ubili bili su jako potreseni, jer su dobro poznavali Seppa, nekad dobri njegovi prijatelji. Posebno je bio potresen Reno De Luca, također gorski vodič i alpinista koji ga je ustrijelio. Pokopali su ga sa svim počastima na vrhu Paterna na kojem stoji križ posvećen u njegovu čast. Poslije je poginuo i Reno De Luka. U spomen dva prijatelja koja su besmisleno stradala, put po sjevernom grebenu nazvali su „Sentiero De Luca – Innerkofler“. Po njoj  ćemo se popeti i spustiti ferratom po zapadnom grebenu preko Rifugio Pian di Cengia na Forcellu Lavaredi i sjevernom stranom Tre Cime napraviti kružnu turu do Rifugio Auronzo.



Monte Paterno i Tre Cime od Rifugio Lavaredo.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 12:20 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, kolovoz 2, 2016
ČETVRTAK, 28. SRPNJA, 2016.
PD Knezgrad iz Lovrana, svake godine, organizira jedan veći ili više manjih izleta i  planinarenja u jednu ili više susjednih zemlja ili država. Tako, i ove godine,  organiziran je 6 dnevni izlet u BiH na području Zelengore, te trodnevni izlet u Dolomite u Italiji u razdoblju od 28 – 30. 07. 2016. Izlet u Dolomitima organiziran je na dvije lokacije: Tre Cime di Lavaredo i Cinque Torri, sa dvodnevnim smještajem u Rifugio Auronzo, dostupnim automobilom.  Na izlet prijavilo se 19 članova iz našeg Društva, te 2 pridružena člana iz PD Opatija. Plan programa bio je slijedeći:

Prvi dan – Dolazak na jezero Lago di Misurina – žičarom do Rifugio Col de Varda (2106). Grupa „A“ od doma stazom 117 „Cadini di Misurina“ do Rif. Auronzo. Grupa „B“ od doma spust do jezera Lago di Misurina i nastavak vožnje do Rif. Auronzo. Nažalost, zbog lošeg (kišnog i maglovitog) vremena osmislili smo novi plan. Posjet muzeju „Tre Sassi“ na prijevoju Valparola svi zajedno, a potom razdvojeni u dvije grupe: manja grupa odlučila se na uspon na Sas de Stria (2477 m), veća grupa odlazi na Passo Folzarego i gondolom na Rifugio Lagazuoi i dalje pješke do njegovog istoimenog vrha (2778 m).

SAS DE STRIA - na autohtonom Ladinskom jeziku  znači "Stijene vještica“. To je lijepa izolirana planina, lako prepoznatljiva iz daleka zbog svog okomitog stjenovitog južnog ruba, dok s druge strane njene padine su blage i pristupačne.  Smještena je zapadno od Passo Falzarego i južno od Passo Valparola. Iako je u usporedbi s obližnjim planinama skromne veličine svega 2477 m, nudi mnogo mogućnosti za sve vrste ljubitelje planina, od planinarenja do slobodnog i sportskog penjanja, te posebna je poslastica za ljubitelje povijesti Prvog svjetskog rata, budući je bila važno strateško uporište Austro - Ugarske linije obrane. Sa njene sjeverne strane nalazi se malo, ali lijepo Valparola jezero iznad kojeg se nalazi istoimeni Rifugio Valparola.



Vrh Sas de Stria od Passo Falzarego.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 17:43 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, srpanj 27, 2016
PETAK, 22. SRPNJA, 2016.
Drugi dan (22.07.2016.) našeg izleta i planinarenja u Sloveniji, predviđen je za obilazak 4 vrha u istočnom dijelu Julijskih Alpi, koji pripadaju  grupi vrhova pod jedinstvenim nazivom „POKLJUŠKI GAMSI“. To su slijedeći vrhovi: od ishodišta pohoda Blejska koča – Lipanski vrh – vrh Mrežce – Debeli vrh i Veliki Selišnik, te spust do Rudnog polja na Pokljuki. Na taj način završio bi obilazak svih vrhova koji spadaju u grupu Pokljuških Gamsi. To je neka vrsta obilaznice koja obuhvaća 12 slijedećih vrhova: Blejska koča 1630, Okroglež 1965, Debela peč 2014, Brdo 2009, Lipanski Vrh 1975, Mrežce 1965, Debeli Vrh 1962, Veliki Selišnik 1952, Viševnik 2050, Mali Draški vrh 2132, Veliki Draški vrh 2243, te Tosc 2275 m.



Pogled na Veliki Selišnik, Mali i Veliki Draški vrh sa staze pri spustu od Debelog vrha.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 16:27 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, srpanj 25, 2016
ČETVRTAK, 21. SRPNJA, 2016.
POKLJUŠKI GAMSI –
to je skupina vrhova u istočnom dijelu Julijskih Alpi koji su smješteni između Pokljuke i doline Krme. To je neka vrsta obilaznice koja obuhvaća slijedeće vrhove: Blejska koča 1630, Okroglež 1965, Debela Peč 2014, Brdo 2009, Lipanski Vrh 1975, Mrežce 1965, Debeli Vrh 1962, Veliki Selišnik 1952, Viševnik 2050, Mali Draški vrh 2132, Veliki Draški vrh 2243, te Tosc 2275 m. Naš dvodnevni cilj izleta i planinarenja bio je slijedeći
Prvi dan: parking Rudno polje preko planine Konjščica - Studorski preval - Veliki  i Mali Draški vrh – Srenjski preval – Viševnik - Blejska koča na planini Lipanca.
Drugi dan
: Blejska koča – Lipanski vrh – Mrežca – Debeli vrh – Veliki Selišnik, te spust - Kačji rob na Rudno polje.
U Julijskim Alpama mnogo je lijepih i atraktivnih vrhova. Viševnik, Veliki i Mali Draški vrh,  svakako, spada u kategoriju vrhova koji  svakog planinara može oduševiti svojom ljepotom i širinom vidika, u ljetnom, tako i u zimskom periodu.



Viševnik - od Malog Draškog vrha
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 22:25 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, srpanj 24, 2016
NEDJELJA, 17. SRPNJA, 2016.
Drugi dan (17.07.2016.) izleta i planinarenja u Karavankama predviđen je za uspon na Košuticu od doma na Zelenici u dvije varijante. Jedna varijanta: grebenskom stazom (greben Ljubeljščice) od doma na  Zelenici (1536) – Čez Pod (1714) – Povna Peč (1503) – koča na Ljubelju (1369) – Košutica (1968 ), te spust preko planine Korošice na Ljubelj  do parkinga. Druga varijanta: od doma na  Zelenici nemarkiranom (biciklističkom) stazom do Ljubelja (1057) – koča na Ljubelju (1369) – Košutica (1968), te spust istim putom kao i prva varijanta. Nažalost, prvobitni plan nije u potpunosti realiziran. Naime, zbog loših vremenskih uvjeta (mokrog i skliskog grebena) na mjestima vrlo uskog i ispostavljenog, odustalo se od ove varijante. Toj odluci doprinio je i savjet domara da je greben opasan u takvim uvjetima, gdje navodi stradanje jedne njihove vodičkinje.



Od doma na Zelenici prema Ljubelju – pogled sa staze na vrh Košutice i na greben Košute.
Pročitaj kompletan post
mbjelan @ 18:03 |Komentiraj | Komentari: 0
BROJAČ POSJETA
LINK_PD KNEZGRAD LOVRAN
PLANINARENJE U AUSTRIJI
PLANINARENJE U SLOVENIJI
SUSRET PLANINARA BALKANA
Izdvojeno
Nema izdvojenih postova.
ANALIZA POSJETA
Index.hr
Nema zapisa.